YOUR HEADING TEXT Kontakt:   tajnica - Dunja Hudoletnjak,    email: dhudolet@kbsd.hr     tel: 091-3713-071      fax: 01-3712-093 DEFINICIJA KRONIČNE RANE Svaka rana koja ne cijeli u predviđenom vremenskom periodu za tip i lokalizaciju rane, a proces cijeljenja traje dulje od 6 tjedana.   UVJETI KOJI UTJEČU NA CIJELJENJE RANE LOKALNI UVJETI • vlažnost – epitelne stanice lakše migriraju kroz vlažno okruženje • toplina – potrebna optimalna temperatura za cijeljenje rane. Toplinu rane može sniziti slijedeće: o čišćenje rane hladnom otopinom o otvorena rane dulje nego što je potrebno o učestali prevoji o ostavljanje rane otvorenom bez zaštite i obloga • kisik – hipoksija stimulira angiogenezu i razvoj granulacija, a kisik stimulira epitelizaciju • pH rane – smanjen Ph rane poboljšava cijeljenje i smanjuje mogućnost infekcije OPĆI UVJETI • prehrana – proteini, masti, ugljikohidrati i vitamini • dehidracija – elektrolitski dizbalans • tjelesna građa – kaheksija, anoreksija i pretilost • sistemske infekcije • stres • imunosupresivni agensi – radioterapija i kemoterapija • lijekovi – antiinflamatorni, citostatisi, imunosupresivi, antikoagulansi, psihofarmaci • dob – tijekom godina se smanjuje aktivnost fibroblasta • kronične bolesti   FAZE CIJELJENJA RANE Tijekom cijeljenja rane prolaze kroz 4 faze. Ukoliko cijeljenje zastane u nekoj fazi rana prelazi u kroničnu. Zastoj cijeljenja kod kronične rane je najčešće u upalnoj fazi. Također postoji i masa drugih čimbenika koji utječu na cijeljenje. Faze cijeljenja rane: 1. Vaskularni odgovor ili hemostaza 1. krvarenje = ispiranje rane od manjih stranih tijela 2. vazokonstrikcija 3. adhezija, agregacija i fuzija trombocita 4. koagulacija, stvaranje fibrina iz fibrinogena = matriks u koji migriraju stanice 2. Upalna faza 1. rana upala (24 – 48 sati nakon ozljede) - Formiranje granulocita – odstranjenje bakterija i stranog debrisa 2. kasna upala(48 – 72 sata nakon ozljede) - Dominantne stanice su fagociti – oslobađaju tumor nekrotički faktor – fagocitoza stanica; limfociti – ključna uloga u regulaciji kolagenaze; oba tipa stanica imaju ključnu ulogu u čišćenju rane digestijom bakterija i oslobađanju proteolitičkih enzima koji uništavaju strana tijela i celularni debris 3. Proliferativna faza (5.-7. dana do 2-3 tjedna) 1. fibroblasti počinju sintezu kolagena (tip I – XII) koji je ključni element u fazi cijeljenja rane – osigurava čvrstoću i integritet tkiva 2. angiogeneza ili granulacija – stvaranje novih krvnih žila 3. kontrakcija 4. epitelizacija 4. Maturacija ili faza remodelacije (od 21. dana do 1 god.)   POVIJEST PRETPOVIJEST: • kontrola krvarenja i prekrivanje rane “oblozima” (blato, mahovina,hrastova kora) • Kromanjonci (36000 g.pne) – pronađena su oruđa slična skalpelu i koštane igle s ušicom • 4000-1800 g.pne – vidljivi pokušaji kirurških zahvata na ostacima lubanje STAROEGIPATSKO DOBA • opisi liječenja rana (Edwin Smith i Ebers papirusi 1700 g.pne) • rane su se prekrivale "oblozima" - animalnim izmetom, medom i smolom • miomirisi i mirisne smole su korištene za rane sa jakim mirisom • Hg (živa) se upotrbljavala kao antibakterijaki agens • za čišćenje rana upotrebljavala se voda i mlijeko • oblozi za rane: masni jastučići od vune s kaučukom • rana = kazna božja – liječenje je kombinacija religije, medicine i magije • 1600 g.pne – uporaba vunenog konca za šivanje STAROGRČKO DOBA • vruće željezo za kauterizaciju rane + vraćanje (Homer – Ilijada: 800 g.pne) • Hippocrates (460-377 pne) o napredak u tretmanu ranu o Opis primarnog i sekundarnog cijeljenja rane o Ispiranje rane toplom vodom, kvasinom ili vinom o Spajanje rubova rane o Prekrivanje rane vunenim ruhom prokuhanim u vodi o Pranje ruku i rezanje noktiju STARORIMSKO DOBA • Celsus (25 g. pne – 50. g.) :Opisuje klasične znakova infekcije rane: rubor, tumor, calor i dolor, te preporuča agresivne metode liječenja • Galen (130 g. – 200 g.): Slana voda i vino za čišćenje rana o dresinzi: ulje, kruh, pšenica, morska spužva namočena uljem ili vinom za ispunjavanja kaviteta rana (dokumentirano u Biblliji) o Napisao preko 300 knjiga o “teorija gnojnog sadržaja” – budući da je postojalo mnogo inficiranih rana smatrao je da je gnoj potreban za normalno cijeljenje rana – kod rana bez supuracije stavljana su strana tijela u cilju nastanka gnoja (teorija se održala do 1800-tih god. – Lister i Pasteur   ARAPI • dominiraju medicinom nakon rimljana • uvode u liječenje prevoje terpentinom, gušterovim izmetom i golubljom krvi • upotrebljavaju se raznovrsne masti i melemi  RENESANSA (13.-17. st) • Montville (1260-1320): rana bolje cijeli bez gnoja • Paracelsus (1493-1541): ne smije se dirati prirodni “balzam” u rani • Pare (1510-1593): preferira šivanje rane naspram kauterizacije u cilju hemostaze; čisti prevoji i ispiranje rane su bolji nago kauterizacija i vruće ulje  XIX STOLJEĆE • Semmelweis 1847. – pranje ruku klornim vapnom • Pasteur 1860. – sterilizacija • Lister (1812. – 1912.) – dezinfekcija karbolnom kiselinom • Bergman 1878. – sterilizacija toplinom – asepsa • Fürbinger 1880. – klasično kirurško pranje ruku • Halstedt 1890. – uporaba kirurških rukavica